Paraolimpijski školski dan u Vinkovcima - Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića

07.12.2011.

PARAOLIMPIJSKI ŠKOLSKI DAN U VINKOVCIMA -
O. Š. IVANA GORANA KOVAČIĆA


Petak, 25. 11. 2011., je uvelike promijenio poglede na život učenika Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića u Vinkovcima. U pripremljenim aktivnostima, sudjelovali su svi učenici koji su pozorno slušali, gledali i izvodili prilagođene sportske aktivnosti.

Dok su „prvašići“ i „drugašići“ obrađivali tematsku Bajku, bojali crteže te igrali prilagođenu društvenu igru, stariji razredi su sudjelovali na predavanjima i intervjuima sa sportašima s invaliditetom: Mariom Oreškovićem, Tomislavom Velićem, Tomislavom Zadrom, Mariom Alilovićem, Dragom Kosijerom i Stankom Piljakom te su bili uključeni u aktivnosti u sportskoj dvorani.

O doživljenim emocijama jedan učenik škole je napisao:
„Jedan naizgled običan petak promijenio je mene kao osobu. Vidio sam kako slabovidna osoba hoda po gredi! Sjetio sam se svojih strahova kada sam na tjelesnom hodao tom istom gredom. Bojao sam se visine. Sada se više ne stidim to reći. Sada bi me bilo stid samo mojih predrasuda. Svjestan sam koliko je hrabrosti i uloženog truda potrebno da se svladaju osobni strahovi. Hvala ti, moj invalidni prijatelju, što si mi pokazao da je samo nebo granica kada se nešto zaista želi. Hvala ti što si mi pomogao da shvatim da si samo nijansu drukčiji, ali za jedan cijeli svemir ustrajniji od mnogih fizički zdravih osoba. Ograničenja nas zdravih su često mnogo veća zbog predrasuda koje su kočnica onome što bi trebali biti jedni prema drugima.
Hvala ti, moj prijatelju, jer si me naučio da budem zahvalan na svome zdravlju, a u isto vrijeme ponosan što ti mogu pružiti ruku kada ti je ona potrebna. I meni je potrebna tvoja ruka jer znam da uzvraćen stisak ruke prijatelja vrijedi više od svih materijalnih vrijednosti. Hvala ti, moj prijatelju, na svemu onome što jesi i na onome što si pomogao da ja postanem."

Kada pročitate ovako nešto, zaista shvatite nužnost i plemenitost ovog projekta. Upravo je zbog toga on i pokrenut. Da bi rušili barijere i pružali ruke jedni drugima.

Tekst: Sanja Pauković